U bilježnici je mjesecima stajala kvačica „staviti tekući maslac na rebarca — treba probati". Prošli vikend sam probao: dva racka babyback, isti rub, ista injektura, isti smoker — jedan s tekućim maslacem prije zamatanja, jedan bez.
Postava je bila jednostavna. Oba racka su išla na kamado na 135°C, opna skinuta, SPG prvo pa injektura, po bilježnici. Nakon dva i pol sata, kod zamatanja: rack A je dobio umak ispod, maslac ispod i šećer na sama rebra — standard. Rack B je uz sve to dobio i sloj tekućeg maslaca preko mesa, direktno prije folije.
Razlika se vidjela već na otvaranju folije. Rack B je bio sjajniji i vlažniji na pogled, glazura se kasnije primila ravnomjernije — nije bilo suhih otoka na krajevima. Na zagriz, prednji dio racka gotovo isti; stražnja, tanja rebra su kod racka A bila primjetno suša.
Jedina zamjerka: s maslacem je kora na gornjoj strani mekša. Za natjecateljski box to je zapravo plus — sudac reže zubom, ne nožem — ali za ekipu u dvorištu koja voli „bark” možda je bolje bez, ili kraće u foliji.
Tekući maslac ide preko mesa neposredno prije zamatanja, tanko — kist, ne polijevanje. Previše ga ispere rub i glazura poslije klizi.