Krkan koji je
zavolio čekanje.
Nisam kuhar. Nemam restoran, nemam plan da ga otvorim. Imam smoker, kamado, plinjaru i ekipu koja se skuplja kad nešto miriše iz dvorišta. Ovo je priča kako je od toga nastao Karkado BBQ.
Dvije riječi, jedno ime
Doma su me oduvijek zvali Krkan. Glasan, izravan, uvijek netko za stolom, uvijek ja za roštiljem. Nije to titula, više stanje stvari.
Prvi ozbiljan roštilj koji sam dobio bio je kamado. Na njemu sam prvi put shvatio da meso ne mora biti gotovo za pola sata da bi bilo dobro — može i za dvanaest, i biti puno bolje.
Spojiš Krkana i kamado i dobiješ Karkado. Nije bilo pametnije od toga, a zvučalo je točno.
+ Kamado
= Karkado
„Rođeni u Sisku. Pečeni na vatri."
Grad koji zna
čekati vatru
Sisak je generacijama živio od željezare — od vatre, čelika i ljudi koji znaju da se dobra stvar ne požuruje. To nije marketinška priča, to je grad u kojem sam odrastao.
Karkado je radim tu i ostat će tu. Ne zato što je Sisak zgodna lokacija za brend, nego zato što je dio priče kao i sam roštilj. Kad naraste izvan grada, i dalje će pisati Sisak.
Druženje, ne posao
Nema košarice, nema pretplate, nema „ekskluzivnog sadržaja za članove". Sve što radim je vani, besplatno, i ostaje tako.
Nitko mi ne plaća da hvalim ugljen ili termometar. Ako nešto preporučim, to je zato što sam ga stvarno koristio i upalilo je.
Cilj je da ljudi dođu, sjednu, popiju pivo dok nešto peče i probaju rezultat. To mi je plaća, i dovoljna je.
„Znam da dvanaest sati zvuči ludo.
Probaj, pa mi reci ponovno.”
Sad znaš priču
Ostalo je u dimu. Pogledaj cookove da vidiš kako to stvarno izgleda, ili dođi uživo pa probaš sam.